уторак, 23. фебруар 2010.

ISCELJENJA SE DOGAĐAJU

Isceljenja se događaju - uz vašu pomoć


Autor: dr. Carol Ritberger

...............................................

Duh je život. Um je graditelj. Telo je građevina.

...............................................


Razumevanje skrivenih značenja bolesti


Je li bolest zaista posledica isključivo spoljnih činilaca kao što su virusi, bakterije ili zagađivači iz okruženja,koji napadaju telo ili je u pitanju nešto više? Je li istina da um i telo oponašaju i odražavaju jedno drugo, tako da,ono što utiče na jedno, utiče i na drugo? Je li moguće da je bolest način,na koji nam duša daje do znanja da nešto od onoga što mislimo, činimo ili govorimo ugrožava ono što uistinu jesmo?

Ova zanimljiva knjiga pruža odgovore na ta i još mnoga druga pitanja te otkriva skrivena značenja bolesti kao što su dijabetes, rak, srčana bolest, reumatoidni artritis, fibromijalgija, sindrom kroničnog umora, depresija i glavobolja. Ne razmatra samo simptome, već i poreklo; ne deluje sa stajališta lečenja, već isceljivanja. Istražuje složene odnose emocija, stavova i verovanja,te pruža dokaze, kako bi vam otkrila gde te otpore,energetski zadržavate u organima, žlezdama, mišićima i kičmi. I najvažnije – ova knjiga otkriva kako se možete isceliti jednostavnom promenom misli, stavova i obrazaca.

Iz sadržaja:

Uvod: Bolest nije samo ono očigledno


PRVI DEO: Razumevanje prirode isceljivanja

Prvo poglavlje: Isceljivanje i lečenje nisu isto
Drugo poglavlje: Isceljivanje na višem nivou
Treće poglavlje: Božansko umeće isceljivanja

DRUGI DEO: Otkrivanje istinskih uzroka bolesti

Četvrto poglavlje: Svako ima priču
Peto poglavlje: Presudnost razumevanja
Šesto poglavlje: Misli kao unutrašnji navigator
Sedmo poglavlje: Emocije – naš unutrašnji barometar
Osmo poglavlje: Nikada ne podcenjujte stav
Deveto poglavlje: Osnovne teme: moćni glasnici tela

TREĆI DEO: Saradnja s telom u cilju optimalnog zdravlja

Deseto poglavlje: Kako telo vapi u pomoć
Jedanaesto poglavlje: Otkrivanje skrivenih telesnih činilaca koji pridonose bolesti
Dvanaesto poglavlje: Učestale bolesti i njihova skrivena značenja
Trinaesto poglavlje: Koraci samoisceljivanja


...............................................

Bolest nije samo ono očigledno

...............................................


uvod knjige: Isceljenja se događaju uz vašu pomoć


Svrha ove knjige je jednostavna: usredsređena je na isceljivanje i postupke samoisceljivanja. Međutim, to nije uvek lako jer na vaš pristup tom procesu snažno utiču vaša opažanja.

Dozvolite da objasnim: ako bolest shvatate kao posledicu delovanja spoljnih činilaca poput virusa, bakterijskih infekcija, zagađenja iz okruženja ili konzumiranih stvari, vaš će pristup isceljivanju biti uglavnom usredsređen na potrebe tela. Ako bolest shvatate kao oblik psihološke naplate svoga greha, teško ćete je shvatiti kao mogućnost da naučite više o sebi, kao snažan katalizator promene, onoga što vam u životu prouzrokuje bol i patnju. Ako očekujete,da vas drugi iscele i verujete u iluziju terapijske univerzalnosti, ne shvatate da je bolest vaša individualna težnja celovitosti. I, najvažnije, ako smatrate da je bolest samo ono očigledno, izgledi vašeg uspešnog samoisceljivanja znatno su smanjeni jer ono očigledno nije najvažnije. Važni su temeljni činioci koji snažno utiču na svaki vid vašeg života.

Bolest proizilazi iz onoga što je duboko u ljudskoj psihi – misli, emocija, stavova, verovanja, opažanja i osnovnih tema koje utiču na naše razmišljanje, naš stav o sebi, uzroke naših ponašanja, naš osećaj stvarnosti i verovanje da možemo ili ne možemo isceliti sebe. Bolest odražava priče našega života i otkriva kako je uslovljenost uticala na naš doživljaj sopstvenog bića. I ne pogađa samo telo već utiče i na um, energetsko telo,te dušu. Na određeni način predstavlja psihospiritualnu nepovezanost tih elemenata,te nas upućuje na promene koje moramo ostvariti ako želimo ozdraviti.

Putem povezanosti duše, uma i tela, bolest otkriva gde, energetski potiskujemo negativne emocije u svojim organima, žlezdama i mišićima, te gde u svojoj kičmi zadržavamo strahove i verovanja. Budući da obuhvata više nego što je oku vidljivo, svoj pristup moramo proširiti,od bavljenja samo potrebama tela,do usredsređivanja na izvor,koji je odgovoran za nepovezanost – um. Bez promene mentalnog stanja, duša, energetsko i fizičko telo i dalje će biti prepušteni na milost i nemilost ćinilaca koji su duboko u ustrojstvu uma.

Razumevanje odvojenosti

Od početaka medicine,lekari i metafizičari slagali su se po pitanju činilaca, koji doprinose nastanku bolesti. Znali su da pristup bolesti iziskuje isceljivanje celog bića, te da sve mora započeti s mentalnim stanjem. Dakle, šta je prouzrokovalo promenu shvatanja, koja je toliko duboko izmenila razumevanje, dijagnostikovanje i lečenje bolesti? Šta je bio uzrok zaokreta od holističkog psihospiritualnog viđenja prema naučnom načelu odvojenosti uma i tela, koje ne uvažava prisutnost duše, ni njene isceliteljske moći? Ta teorija očigledno obezvređuje isceliteljske moći duše i čak se ne bavi njenim potrebama. Ne uzima u obzir psihološke činioce duboko u temelju bolesti. Zašto se ne bavi njima? Odgovore na ta pitanja možda ćemo pronaći ako razmotrimo kako je medicinska svest zaokrenula prema shvatanju odvojenosti koje:

- vrednuje ono što je opipljivo i što je moguće izmeriti dvoslepim istraživanjima
- ne shvata u potpunosti povezanost misli i emocija, te njihovu važnu ulogu u nastanku bolesti, a posebno uticaj na imunološki sistem
- bira odvojiti um od tela, te um i telo od duše, zaboravljajući da fizičko telo usled razdora gubi vitalnost, što ga čini podložnim bolesti
- gubi iz vida činjenicu da isceljenje nije moguće bez rada na svim činiocima koji pridonose nastanku bolesti, uključujući misli, emocije, stavove, verovanja, opažanja i osnovne teme
- telo posmatra sa biomehaničkog stajališta prema kome, njegovi delovi nisu povezani, umesto holističkog stajališta koje telesno biće smatra celokupnim sistemom
- zaboravlja da su bolest i zdravlje kontinuum, te da je razlika među njima u kvalitetu misli
- zanemaruje svrhu bolesti.


Svrha bolesti



Bolest,u osnovi,odražava međudelovanje duše, uma i tela, te njihove odgovore, usklađivanja i prilagođavanja na unutrašnje i spoljne uticaje. Njena prisutnost govori nam da nešto u našim mislima, rečima, postupcima i načinu života,ugrožava ono što jesmo, a to prouzrokuje nepovezanost u procesu elektrohemijske komunikacije te tri spajalice. Bolest otkriva kako taj razdor ugrožava sposobnost tela za pravilno funkcionisanje,te utiče na sposobnost uma da reši taj problem. Otkriva nam,kako duša, mukotrpno nastoji ponovo uspostaviti prohodnost komunikacionog kanala.

Svrha bolesti jeste,upozoriti nas da moramo ostvariti određenu promenu, ako želimo dobro zdravlje. Bolest nam govori da moramo promeniti negativne misli odgovorne za stvaranje ograničenja,koja nas sputavaju i iskrivljuju naše viđenje samoga sebe. Pokazuje nam da te misli stvaraju škodljive stavove koji vode abnormalnom ponašanju. Više ne smemo ponavljati grub unutrašnji dijalog ili "preživati" stare priče odgovorne za naše emocionalne povrede. Govori nam da moramo prestati optuživati samoga sebe,jer nismo učinili, ono što smatramo da smo trebali ili mogli učiniti.
Bolest nam može reći da bismo trebali promeniti način života koji ne odgovara dobrom zdravlju,te nezdrave navike koje utiču na dobrostanje tela. Može nam otkriti,da bismo možda trebali,ponovo proceniti interakcije koje privlačimo ili nam reći da je vreme za okončavanje emocionalno razornog odnosa. Može nam dati do znanja da bismo trebali početi izražavati svoje emocije umesto da ih potiskujemo, jer to nepovoljno utiče na naš imunitet.

Kad god se pojavi bolest - u obliku mišićne napetosti, bolova, tegoba ili drugih znakova koje je moguće dijagnostikovati - daje nam do znanja, jasno i jezgrovito, da bismo trebali promeniti,ono što prekida povezanost duše, uma i tela te počinje činiti štetu.

Druga svrha bolesti jeste,pojačavanje naše mentalne svesnosti o potrebama tela, te obraćanje pažnje - katkad do preterane zaokupljenosti - na ono što se događa u sponi um/telo. To povišeno stanje može prouzrokovati teskobu ili nemir, a cilj takvoga ponašanja jeste, upozoriti um, da bi trebao slušati poruke tela, te da ih ne bi smeo i dalje zanemarivati.

Za primer ćemo razmotriti situaciju nepravilnog rada srca,koji se pojavljuje već neko vreme. Budući da srčani ritmovi utiču na celokupno funkcionisanje tela, telo je odašiljalo mala upozorenja kojima je obaveštavalo um o mogućnosti problema te o potrebi da uspori,dovoljno da bi primetio, da rad srca postaje nepravilan kad god doživimo stres. Kao da je telo šaptalo umu da nešto nije u redu, te da mora izvesti reakciju koja će nas podstaći na proveru stanja.
Međutim, dok smo napeti, takve poruke prolaze neopaženo jer smo najčešće toliko usredsređeni na intelekt,da čak zaboravljamo da imamo telesno biće. Telo u tom slučaju počinje glasnije komunicirati, toliko, da je um prisiljen usredsrediti se na to,jer doživljavamo stresnu reakciju borba-beg. Sve što kažemo i učinimo, naše ponašanje i odnosi s drugim ljudima, svaka situacija, događaj i doživljaj koji privučemo odražavaju naše razmišljanje. U slučaju bolesti nastaju misli suprotne potrebama duše i tela, koje i dušu i telo ugrožavaju do obolevanja. Umesto stanja rasta,uvode nas u stanje zaštite. U takvom su stanju životna energija duše i energija tela iscrpljene, a telesno je biće u stanju hormonske krize. To povišava krvni pritisak i pojačava kiselost u probavnom sistemu,te može prouzrokovati probleme sa žlezdama, kao što su hipotireoza, hipertireoza, poremećaji u radu nadbubrežnih žlezda, upala gušterače i reproduktivni problemi. Um je istovremeno prisiljen ostati u hiperbudnom stanju mentalne probuđenosti, što može prouzrokovati psihološku iscrpljenost,te dovesti do anksioznih poremećaja i nesanice.

Na žalost, mnoge misli koje pokreću naše postupke i utiču na naše izbore, više odražavaju našu uslovljenost i opažanja te mišljenja drugih ljudi, nego naša vlastita. U tom slučaju možemo zaglaviti u starim obrascima razmišljanja, te u odrasloj dobi biti sputani, istim mentalnim ograničenjima,koja su nas sputavala u detinjstvu. Stiče se utisak,da pouka u ranom detinjstvu ima toliko snažan uticaj, da možemo najveći deo života provesti u nastojanju da ga se oslobodimo. Zbog toga je katkad lakše poći putem najmanjeg otpora i držati se poznatog i isprobanog, nego ostvariti promenu. Zbog toga,razvijamo ono što nazivam sindromom "iskusio, učinio", koji s vremenom pojačava našu podložnost obolevanju.

Na bolest utiču i način života, navike,te obrasci ponašanja. Kad nas opterete obaveze, a zahtevi za našim vremenom postanu neodložni, stvaramo očekivanja i upuštamo se u aktivnosti koje ostavljaju vrlo malo vremena za opuštanje ili obnavljanje zdravlja. Jedemo u hodu i biramo lošu hranu, odmaramo se manje, uzimamo tablete za spavanje,kako bismo odspavali nekoliko sati,te konzumiramo antidepresive i trankvilizatore u zabrinjavajućoj meri.(Amerikanci godišnje konzumiraju više od 680 000 kilograma tih lekova.)

Naše su misli usredsređene na održavanje vitkosti,te iskušavanje,od svih dijeta, koje se pojave i obećaju skidanje kilograma povezanih sa stresom. Alkoholizam i konzumacija droga su u porastu iako je poznato da skraćuju očekivani životni vek. Isto vredi za pušenje, iako znamo da ta navika prouzrokuje rak pluća. Ljudi pale cigarete iako znaju da to nije dobro za njih,te ustraju u tome čak i ako ostaju bez daha dok prelaze s jednog kraja sobe na drugi. Zašto? Zato, jer je pokušaj oslobađanja od te navike toliko neugodan, da je lakše održavati je nego napustiti. Na žalost, iako znamo da to škodi telu, mozak postaje toliko zavisan, da se na te hemikalije oslanja,kao na mehanizme,koji mu pomažu izaći na kraj sa zahtevima spoljašnjeg sveta. Zbog toga,stvara misli, koje podupiru naviku.

Najnovija istraživanja na području psihoneuroimunologije, discipline koja proučava odnos emocija i funkcionisanja imunog sistema, otkrivaju da obrasci ponašanja takođe imaju važnu ulogu u pojačavanju podložnosti bolestima, a posebno dijagnozama,kao što su kardiovaskularna bolest, astma, depresija, autoimuni poremećaji i rak.

Nauka otkriva da je rizik obolevanja od teških bolesti,veći za ljude koji iskazuju sledeće obrasce ponašanja:

- imaju nerazrešene emocionalne probleme koji zaokupljaju njihove misli
- nedostaju im delotvorni mehanizmi koji bi im pomogli podneti emocionalni stres
- skloni su posmatrati život sa negativnog stajališta i zagovarati pesimizam
- često su zaokupljeni zabrinutošću i plaše se da će se nešto loše dogoditi njima ili ljudima koje vole
- nisu sposobni davati i primati ljubav, a izostaje i ljubav prema sebi
- preterano su skloni kontroli i teško se prilagođavaju situaciji
- smeju se vrlo malo ili se retko upuštaju u aktivnosti koje razvijaju smisao za humor
- život shvataju previše ozbiljno i imaju nerealna očekivanja prema sebi
- emocionalno pate, a izazove doživljavaju kao prepreke umesto kao mogućnosti za promenu
- skloni su sebe uskraćivati za ono što može poboljšati kvalitet njihovog života;
- ne zadovoljavaju potrebe svoga tela za odgovarajućom ishranom ili dovoljnom merom odmora
- nisu mentalno fleksibilni i ne poseduju sposobnost ispravljanja smera, ako se pojavi potreba
- nastavljaju donositi izbore zbog tuđih, umesto svojih razloga
- teško izražavaju vlastite emocionalne potrebe ili traže ono što im je potrebno
- nisu sposobni uspostaviti zdrave granice po pitanju prihvatljivih ponašanja
- ne vide smisao svoga života i doživljavaju napadaje beznađa
- opiru se promeni i ne žele otpustiti prošlost
- ne veruju da stres utiče na telo ili da doprinosi nastanku bolesti.

Uverena sam,da su za sve nas,u određenom razdoblju života vredela barem neka od navedenih pravila.Za mene jesu i još uvek vrede. Međutim, te obrasce ponašanja nisam iznela,kako bih navela na zaključak da ćemo oboleti od teškog poremećaja ako ih ostvarujemo. Želim istaći,da nakon dužeg razdoblja takvih ponašanja, povećavamo izglede obolevanja,te istovremeno,nastavljamo sa navikama i načinom života,koji ne odgovaraju stvaranju života i zdravlja kakvo želimo. Želim naglasiti kako zbog nezdravih ponašanja gubimo životni entuzijazam i narušavamo sposobnost,duše da nas isceli.

...............................................

Lekari budućnosti neće davati lek,
već će pacijenta podučavati kako da brinu o telu,ishrani
kao i uzrocima i prevenciji bolesti.


...............................................

"Neka bude svetlost..."

Нема коментара:

Постави коментар